I put od zute cigle prostro se pred nas

Ponekad poverujem cak u sest nemogucih stvari pre dorucka :)

21.09.2011.

Čitajući do sabaha sa šejtanom...

Dopade mi do ruku I uvek gladnih ociju knjiga „Zato sto te volim” nekog Francuza Guillame Musso-a (Možda postane klasik pa ja budem smešna kao Dragan Nikolić u seriji “Idemo dalje” kad kaže knjigu je napisao NEKI F.M. Dostojevski :)  Procitah i baš nisam bila načisto da li mi se knjiga dopala ili ne. Jeste da se brzo čita i da te “vuče” da je ne ispuštaš, ali nekako ti je bezveze kad završiš... Pošto me nervira to da nemam jasan stav o piscu i knjizi koju sam pročitala, odmah sam uzela i drugu „Samo budi ovde” od istog autora. I opet sam ostala zbunjena, nekako pomešanih osećanja...


  A to ipak znači da mi se ne svidjaju ni pisac ni knjige, prelomila sam :D  Kad mi bude do „teško ispuštajućih” bestselera čitaću Harlana Kobena i Stefani Mejer. A kad rešim da čitam o misterijama života, smrti i ljudske psihe naći ću nekog ko je u tome veštiji od Musso-a i ko ne misli da je nepredvidiv kraj ono najvažnije u jednom delu :/


 P.S. Znak upozorenja je trebalo da mi bude i to što na početku autor moli da ne prepričavamo svojim prijateljima kraj knjige da bismo „sačuvali iznenadjenje”. Što se mene tiče taj dogovor ne važi! Oni su sve to sanjali. Eto!

I put od zute cigle prostro se pred nas
<< 09/2011 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930


Nedzma
Postoje ljudi koji
privlace svojim postojanjem...
Ne,
nije bila jedna od njih.
Ona je privlacila duhom,
pozitivnim mislima,
mirisom srece koji je
ostajao za njom kroz ulicu,
i najljepsim obrisom
princeza iz bajki,
kada bi se primakla
kakvoj uglacanoj povrsini.
Jer,
ko zna zasto,
svaka njena dobro izvagana recenica,
tezila je tacno 21 gram.
Mozda sasvim slucajno,
iako sumnjam.

I dok gledam u obrise njenog zivota,
zaledjene sekunde jedne
jos uvijek ne dovrsene price,
osjecam ponos koji granici sa ljubomorom...

Da,
jos uvijek ima normalnih i dragih ljudi,
makar morali ici u Beograd da ih nadjemo...
Nije da ih kod nas nema, ali eto,
ovi tamo, zovu svojom dobrotom...

I onda sam se uhvatila u lazi.
Nisam ja,
zaboga,
ljubomorna na nju jer posjeduje ono
sto niko od nas glasno ne izgovara,
ali svi najsnaznije tajno iscekujemo i molimo...
Nisam ljubomorna na tri andjela u njenom zivotu...
Ljubomorna sam na nju u njihovim... "

http://folapoezija.blogger.ba/

Da to je on
ušla je na moj blog,
bojala se ostaviti trag,
a kada je skupila hrabrosti za to
ušla je u moj život
i još je tu

donese ponekad,
nekoliko riječi
toplih,
nježnih

poneki savjet,
mudar,
nadahnjujuci

poneki pozdrav,
od srca,
onako, prijateljski

uvijek nešto vrijedno

da peggy sue,
to si ti,
i hvala ti

što si queen of bosnia,
što si moj vujaklija

što me nasmiješ,
što me baciš u razmišljanje

što mi otvoris oči,
što mi pokažeš put ponekad

i znam,
nisam ja sad neki pjesnik,
ali ono što napišem
posvetim tako,
kao da je nešto vrijedno

jer nije bitna vrijednost
onogo što se daje,
nego kome se daje

zato su ove riječi
smaragdi na tiari
mozda su kič,
ali sa stilom
onako,
kako ti to voliš

http://datosamja.blogger.ba/


Mori
Spoznaja moja o toj ljepoti nije srastanje očinjeg vida
Sa njenim stasom i koracima negdje u krugu Kalemegdana.
Samo je titraj duha u Riječi mjerilo bio protiv privida,
Samo su Riječi bivale o njoj svo svjedočanstvo svakoga dana...

I znam kako sam pio te pitke Riječi njene u mrkloj noći,
Sam u sobici pored ekrana, sa mnogo snažne čežnje u sebi,
S nadanjem da ću jednoga dana Banovim Brdom sav čio proći
Ne bi li sreo Pegi gdje žuri da na posao kasnila ne bi...

I da pokušam da je prepoznam u silnom ritmu tog velegrada,
Da je osmotrim svu izdaleka i trepet toga hoda osjetim:
Da u ponosnom joj koračanju, sasvim nepoznat i iznenada
Opet pročitam iste Riječi i opet u svoj sobičak sletim...

Da Pegi ne zna da sam hodio parkom kod ''Moskve'', sav anoniman,
Saznao ono što mi se htjelo: Ona i Riječ iste Ljepote...
I sav upitan stigao kući – s razlogom možda neinventivan:
Tremama načet, sam sobom sapet, jer mi se susret uživo ote...

I zato ovo sad zapisujem, sjedeći ispred istog ekrana,
Čekam Pegi sa onom Riječju koja sva grmi dok ja sav ćutim.
Možda će nekad biti i dana kada će moja prastara mana
Da me napusti, pa da Ljepotu vrelo osjetim – ne samo slutim...



Pesma za...

Prolazi noć tamna, a zora daleko,
Elegiju čitam staroga poete...
Setim se odjednom da je tužan neko,
Maknem knjigu dragu, sa teretom sete

Adresiram pismo i šaljem do grada
Zaspalog na reci, daleko od mene...
Ah, Bože moj dragi, kako li je sada
Svetlo mojih dana, moj oganj za vene?

Ne daj da joj usud na put ružno pada,
Eno je, sam vidi koliko je lepa.
Žudim da je čuvaš, čuvao bih i ja.

Ali ne da vreme u kome sve strada
Na meni, u meni - život mi se cepa
U mozaik ružan, bez ičeg što sija...

MORI
Šamac,
6. novembra 20006(00.26)



Zlaja
Jednom ću te sresti znam.
Tiha ljetna kiša tad' će da lije...
Doći ću neočekivano, sasvim sam
i žaliću što te nisam sreo prije.

Pričat' ćemo dugo, gledati Beograd
prisjećat' se svako uspomena svojih.
Eh da sam te znao dok bio sam mlad.
Ne bih se odvajao od očiju tvojih.

Jednostavno moram usne da ti poljubim
pa makar jednom, možda zadnji put.
Mene je život naučio da gubim
al' zbog tebe na njega biću vječno ljut.

http://zlajapjesme.blogger.ba/



JEDINO ČEGA SE NA SVIJETU BOJIM
DA ĆE SVE OVO JEDNOM STAT'
BIĆU TI DALEK I STRAN
NI BOJU MOJE KOSE NEĆEŠ ZNAT'.

JEDINO ČEGA SE NA SVIJETU BOJIM
DA SAM BIO SAMO JEDAN OD STO
KOJI SU POŠLI, A NISU DOŠLI
DO SRCA TVOG.


Jedna rodjendanska

Nepresušna rijeko dobrote
maleni smo brodovi sto po tvojoj duši plove.
Ti nas nosiš
ti nas usmjeravaš
daleko od otoka pustih.
Skriješ nas od oblaka gustih
koji pokatkad lebde nad nama.

Ne opisah ja tvoju ljepotu pjesmama
(ne umijem ja to tako dobro)
ali pokušavam...
Grliš nas riječima
i pružaš nam ruke
tamo negdje, negdje tamo
preko rijeke - preko Drine
gdje tvoj osmijeh kao zlatno sunce sine.

I gdje taj tvoj osmijeh traži samo osmijeh
i gdje tvoja ruka traži samo ruku
a tvoja lijepa riječ traži samo lijepu riječ.

Da budeš još dugo s nama
ma da vječno budeš tu
srećan ti rođendan želim
draga naša Peggy Sue

Zlaja



MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
57610

Powered by Blogger.ba