“Mislim,tebra,ako pomognes ne valja,ako ne pomognes ne valja, pfff…da ne poveruje covek…”

– Sagni glavu, nemoj da gledas. Zauzeta si. Mnogo si zauzeta!

– Da naravno. Mogu da Vam namestim mobilni da drugacije zvoni…

– Mogu da Vam to otkucam…

– Naravno da cu pomoci…

– Napravicu ti tortu…

– Ok napisacu sastav za pismeni, ali ti ces da joj to diktiras na mobilni, jer to ni za svoje dete ne bih uradila

– Doci cu na tu prezentaciju koju pravis…

– Ma nije problem, stvarno…

– Eto ti sad kad hoces da budes plemenita! Posle ces da kukas kako si umorna I prezauzeta I kako nista ne stizes da uradis…

– Ali kako da kazem ne mogu I necu, nekome kome je moja pomoc potrebna, a ne trazi puno?

To su neki unutrasnji dijalozi koje filantrop I mizantrop u meni vode svakodnevno. I filantrop uglavnom pobedjuje… Ali stvar koju sam juce uradila, stvarno ne znam kako da bodujem…

Napisala sam sms devojci koju ne poznajem, a koja je ostavila mog mladog rodjaka… I mada je molba bila da smislim sms posle kog ce se osecati zgazeno uspela sam da ga bar ubedim da joj napisemo sms koji ce je navesti da se zamisli, ako vec ne mogu da ga nateram da odustane od citave ideje ili da bar mene iskljuci iz nje…
I tako… kuc kuc… Posalji poruku… I lupaj glavu o tome sta je dobro, a sta lose…

5 komentara

  1. E pa ti putsta ja de gaze i da ti jebu zivce za sitnice pa ces vidjeti dokle ces…a oni mogu da kazu necu ili ne mogu, a tebe sramota, sve znam al moras presjeci jednom 🙂 i hvala sto si primjetila moj ulozeni trud za izgled bloga dugo sam se dvoumila za pipikinu slicicu ali kad vec krecem ispocetka i kada sam se sama promjenila neka se bar slika promjeni da i ja malo glumim odraslu curu 😉

Komentariši